Sve je krenulo jednostavnim pitanjem.
Kako lovački trofej postaviti u okvir koji će imati smisla u prostoru u kojem živimo danas?
Prva ideja bila je jasna. Htio sam okvir koji će biti siguran, jednostavan za postavljanje i u potpunosti usklađen s prirodnom anatomijom trofeja.
Okvir koji neće tražiti bušenje ni prilagodbe, nego će nositi trofej onako kako mu prirodno pripada. Kao lovac, trofej nikad nisam doživljavao kao predmet.
Za mene je on znak poštovanja prema divljači i trenutku koji mu je prethodio. Kao netko tko dolazi iz alatničarske obitelji, znao sam i nešto drugo: dobar okvir ne smije tražiti intervenciju na onome što nosi. On mora slijediti formu, a ne je mijenjati.
U tom su se uvjerenju počeli oblikovati i detalji. Križ svetog Huberta postao je temelj oblikovanja kukica koje nose trofej, kao tiha poruka o časti, mjeri i odgovornosti lova.
Ikričava završna obrada nastala je iz želje da nosač bude povezan s prirodom trofeja, da ima dubinu i karakter, ali bez sjaja koji bi odvlačio pažnju.
Inspiraciju sam nalazio u trajnim oblicima i srednjovjekovnom osjećaju reda i snage, u predmetima koji su stvarani da traju i imaju jasnu svrhu.
Trophy Carrier nije nastao da mijenja lov ili njegove vrijednosti.
Nastao je da trofeju pruži okvir koji ga poštuje i stavlja ga u centar.